| I sta sad?Nista.Odlucila sam da cekam.Ionako cekam celog zivota, zasto bi ostatak cinio razliku.Zasto ista menjati kada ce se ionako uvek naci neko ko ce reci da je sve isto.I da je svejedno.Znateonupricuomagarcukogasujahaliotacisin,pasuljudiprigovaralidajetonehumano,ondasunjihdvojicasisliiislipesicedabinaislinacovekakojiimjerekaodasuglupistonejasuitakodalje.Nekadashvatitedajejednostavnijeneraditinistajernevredi.Jerceseuveknacinekipametnjakovicda vam kaze kako je bolji od vas, kako je vise ulozio, kako bolje zna, kako sve sto ste vi uradili ne vredi ni pisljiva boba jer nije dovoljno.Hehe, ambicije.Pojele su nam dusu.Zasto se truditi kada smo, ionako, uvek svi zauzeti, kada je za jedno ispijanje kafe potrebno 4 dana planranja i 8 otkazivanja zbog novoprispelih i, naravno, neocekivanih, obaveza.Eh...Bolje je pustiti se niz reku, naci 18 poslova koji ce vam ispuniti svaku sekundu vremena u narednih ne-znam-ni-ja-koliko meseci i praviti se vazan: "Samo da pogledam u raspored da ti kazem da li mogu da dodjem tvom detetu na babine ili ce to biti prvi rodjendan."A moku vedi cekati.I onaj krevet na rasklapanje i topla ledja ciji miris ostaje u nozdrvama celog sledeceg dana.Lepse je ovako, zar ne? |
|